Brak je težak zanat u kome dvije osobe trebaju zajedno živjeti isto tako sretno kao što bi živjele svaka za sebe. (Feydeau)

Pravednije vrednovanje majčinske ljubavi


Majčinska ljubav nije jednosmjerni ni dvosmjerni nego kružni proces između majke i djeteta te njihove okoline. Nju treba promatrati kružno a ne jednosmjerno. To nije linearna pojava s jasnom i lako prepoznatljivom logikom uzroka i posljedice. Niti je majčino ponašanje jedinim uzrokom djetetovu reagiranju, niti obrnuto. Takav jednosmjerni linearni pristup vodi u nerealno i nepravedno optuživanje, okrivljavanje, dijagnosticiranje i etiketiranje majke i njezine ljubavi. Niti je majka jedina zaslužna za uspješni a niti neuspješni budući razvoj njezina djeteta. Teorije o »dobroj« i »lošoj« majci ne odgovaraju stvarnosti. Na majku se ne može svaliti sav teret i odgovornost za razvoj njezina djeteta. Često se od »dobrih« majki razviju »loša«, a od »loših« majki »dobra« djeca. Majčinska ljubav je recipročni, kružni proces u kojemu aktivno sudjeluju i majka i dijete, kao i bezbroj drugih za majku ili dijete relevantnih pojedinaca iz uže i šire okoline, kako majke tako i djeteta.
             
               
Kvaliteta majčinske ljubavi je određena i, ali ne samo i jedino, ponašanjem majke. Ona je direktno vezana za »bračnu« i »obiteljsku« sredinu unutar kojih se majčinska ljubav ostvaruje. Stavio sam navodnike, jer danas mnoge majke ostvaruju svoju majčinsku ljubav izvan formalnih i legalnih institucija braka i obitelji, ali to ne znači da nemaju »brak« i »obitelj«. Sve imaju nekakve svoje odrasle partnerske odnose, a također užu i širu obiteljsku sredinu. Sve što se u njima događa sudjeluje u formiranju kvalitete majčinske ljubavi. Majka koja je nesretna i nezadovoljna na svojoj odrasloj partnerskoj razini i u užoj i široj obiteljskoj sredini kao i unutar svoje radne sredine nužno pretvara svoju ljubav prema djetetu, najčešće nesvjesno, u sredstvo vlastita a ne samo djetetova usrećivanja i ispunjavanja nastalih manjkavosti. Nesretna i nezadovoljna majka u braku, obitelji, na radnom mjestu i u društvu, nije loša majka, ali je uvijek u opasnosti da nenamjerno majčinsku ljubav koristi više za svoju a manje za djetetovu sreću i razvoj.

Prema tome, ne postoje loše i dobre majke, nego više ili manje sretne kao i više ili manje nesretne majke. Više sretna i manje nesretna majka u svojim odraslim bračnim i drugim partnerskim odnosima, u svojoj obitelji, susjedstvu, radnom mjestu, pa i u širem društvu, svakako ima više šansâ da bude i dobra, kvalitetna majka, koja ima mogućnosti da višak svoje sreće i zadovoljstva dade djetetu. Više nesretna i manje sretna majka uvijek je u opasnosti pretvaranja majčinske ljubavi u fino manipuliranje djetetom više u pravcu svoje negoli njegove sreće.

Majke se trebaju boriti za osobnu sreću i zadovoljstvo, ne samo zbog sebe nego u prvom redu i zbog svoga djeteta, jer samo tako mu mogu omogućiti njegov slobodni i uspješni razvoj bez hipoteke majčine osobne nesreće i nezadovoljstva.

Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 24 (1668), 11.6.2006.